»Prvo: ne zaokupljaj se mislima o tome što drugi ljudi misle, govore ili čine.
Usmjeri se na ono kamo te vodi priroda — opća priroda kroz ono što ti se događa i vlastita priroda kroz ono što sam činiš.
Tvoja je dužnost živjeti u skladu sa svojom prirodom i svrhom. Sve ostalo postoji radi koristi razumnih bića, jer je u prirodi stvari da ono što je niže služi onome što je više.
Razumna su bića stvorena jedni radi drugih; zato je temeljna dužnost čovjeka težiti općem dobru.
Drugo: ne podliježi tjelesnim požudama i strastima.
Razum i um imaju sposobnost upravljati osjetilnim i nagonskim porivima te ne dopustiti da oni zavladaju čovjekom. Takvi su porivi svojstveni životinjama, dok je razumu po prirodi dano da vlada njima, a ne da im bude podložan.
Treće: kloni se ishitrenosti i zablude.
Ako um ostane vjeran tim načelima i ide ravnim putem, ostvarit će svoju svrhu i pronaći mir.«
Marko Aurelije, »Meditacije« VII,XXX.
Pokret u život 