Mit: Smisao i značenje

Sve kulture i društvene zajednice imaju svoje mitove i nadnaravna stvorenja u narodnim pričama, predajama i vjerovanjima. Mitovi nisu samo stare mitske predaje, npr. grčko-rimski panteon i slavensko rodnovjerje, nego i novonastajući mitovi, npr. Zvjezdane staze, Ratovi zvijezda, Gospodar prstenova itd.

Prema Hrvatskom jezičnom portalu, mit dolazi iz grč. mŷthos: riječ, priča, a znači: »pov. priča iz narodne tradicije, koja govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet. Stvarna ili izmišljena priča koja se obraća svijesti naroda, uključujući njegove kulturne obrasce ili izražavajući duboke, općeprihvaćene osjećaje (često predrasude i sl.); neutemeljeno uvjerenje ili vjerovanje suprotstavljeno znanosti.«

Mit je posebna vrsta priče koja ima dvije osnovne karakteristike: značaj i postojanost. Značaj: govori o nečemu važnom, npr. kako svijet funkcionira ili kako je svijet nastao, odnosno kako su stvari nastale. Trajnost: priče koje su preživjele dugi niz stoljeća, ponekad i tisućljeća, što je dokaz dubokog značenja ili funkcionalne važnosti tih priča za ljude koji ih čuju, čitaju, čuvaju i pričaju. Glavni naglasak u mitovima je na pripovijedanju. Većina mitova nema poznatog autora ili, ako ga ima, obično je to onaj koji je prvi zabilježio (kao npr. Homer), ali ne i izmislio. Suvremeni mitovi najčešće imaju svoje autore. Shvaćanje mita u većini slučajeva, ali ne uvijek, povezano je s izmišljenom pričom.

Mitologija je znanost koja proučava i tumači mitove, a njezini su začetci u antičkoj Grčkoj. Mitologija je zamršena disciplina jer su mnogi mitovi vrlo stari, ponekad promijenjeni tijekom vremena i mogu se pronaći u različitim inačicama i kulturama. Drugi je razlog što se mit može tumačiti na više načina. Mitovi mogu, ali ne moraju biti: zapisi povijesnih činjenica, namjerne ili nenamjerne fikcije, nesporazumi, načini razumijevanja i objašnjavanja svijeta, pojava, međuljudskih odnosa itd.

Mitovi se mogu čitati, promatrati, proučavati, tumačiti i razumjeti na više načina te iz različitih, višeslojnih perspektiva: kulturološke, folklorističke, sociološke, religijske, antropološke, psihološke, etnološke, teološke itd. Često su mješavina različitih utjecaja i razloga nastajanja te izmjena. Mitovi mogu označavati stanje psihe ili duševne borbe, pa se neki mitovi tumače kao »dramaturgija unutarnjeg života«, npr. u grč. mitologiji Zeus je um, a Apolon je sklad želja.

Star način tumačenja nekih mitova jest da oni predstavljaju mitologizirane povijesne činjenice i junake koji su ostavili povijesni trag pa ih se zbog toga uzdiže na božanska mjesta.

Filozofski pogled na mitove ističe skup starih simbola čija je nakana razvijanje određenog pogleda, tj. vjerovanja i moralnog stava koji se vremenom izgubio.

Različiti pogledi na mitove pomažu u njihovom demistificiranju i razumijevanju te otkrivanju pojedinih aspekata ljudske mašte, psihe i stvarnosti koje su potaknule njihovo nastajanje.

Natprirodna stvorenja sastavni su dio mitova: vile, vještice, zmajevi, vukodlaci, trolovi, duhovi itd. O tim fantastičnim bićima dr. Tok Thompson, prof. antropologije i komunikacije, zaključuje:

»Zvijeri, stvorenja i duhovi očito odražavaju čovjekove brige, strahove, nadanja, ambicije i svjetonazore, prelaze granicu između nas i njih, između ljudi i životinja, prirodnog i natprirodnog, bogova i demona. Oni mogu funkcionirati kao simboli neke zajednice (…). Mogu predstavljati ono što je nepoznato, poput morskih čudovišta koja nastanjuju rubove poznatog svijeta na ranim kartama. Nude priliku za hrabrost, pustolovinu, opasnost i uzbuđenje. Često poučavaju o moralnim problemima. Predstavljaju lokalnu kulturu i lokalno vjerovanje, no istovremeno se mogu povezati s pričama diljem svijeta, kao što je slučaj sa zmajevima. Priče o fantastičnim stvorenjima oduvijek su bile, a i dalje su, životopisni dio čovjekova kulturnog iskustva te nam uvidima u nepoznato vode misli i djela.« (Zvijeri i stvorenja – mitovi i pripovijetke)

Mnogi mitovi imaju religijska značenja, a ključni elementi su: priča, obred i umjetnost. Tek kada se spoje ta tri elementa, religijski mit dobiva na snazi, a bez njih gubi značenje i moć.

Granica između mita i religije nejasna je i često ju je teško definirati. Religijski mitovi odigrali su značajnu ulogu u stvaranju i oblikovanju svih društava i predstavljaju značajan dio ljudskog stvaralaštva, bez obzira na to kako na njih gledamo. Mitovi o stvaranju postoje diljem svijeta, u svim kulturama.

Neki od njih objašnjavaju stvaranje svijeta iz ničega, ex nihilo, npr. egipatski mit o stvaranju: “Ja sam vječni duh, ja sam sunce koje je izašlo iz praiskonskih voda. Moja duša je bog, ja sam tvorac riječi. Zlo je moja grozota, ne vidim ga. Ja sam kreator poretka u kojem živim, ja sam riječ koja nikada neće biti uništena, u ovom mom imenu – ‘Duša’.” (What Is Myth?)

Mitovi i mitološka vjerovanja slojeviti su odraz i prikaz ljudske potrage za smislom, svrhom i razumijevanjem svijeta te mitološko-fantazirajuće objašnjavanje životnih pitanja i pojava. Oni su sastavni dio svih kultura i civilizacija te ukazuju na ljudsku genijalnost i kreativnost, ali se na njih treba gledati s odmakom i kritičkim osvrtom.

Autor: Branimir. Bučanović

Izvori:

▪︎ J.Chevalier i A.Gheerbrant, »Riječnik simbola«, Nakladni zavod MH, Zagreb 1987.

▪︎ Hrvatski jezični portal, Online

▪︎ Hrvatska encikolpedija, Online, enciklopedija.hr

▪︎ You Tube: CrashCourse

What Is Myth? Crash Course World Mythology 1,2.

▪︎ »Zvijeri i stvorenja – mitovi i pripovijetke« Antalogija klasičnih priča, Stanek d.o.o., Vraždin 2024.

▪︎ Wikipedija:

Mitologija hr.m.wikipedia.org/wiki/Mitologija

▪︎ Wikipedija, Slavenska mitologija

hr.m.wikipedia.org/wiki/Slavenska_mitologija