Hipnoza

Hipnoza i samohipnoza

– Učinkovita pomoć i samopomoć –

Pripremio: Branimir Bučanović, Ph.D. (cand.)

Osnovne činjenice

Riječ hipnoza potječe od grčke riječi hypnos, što znači spavanje. Hypnos je u grčkoj mitologiji personifikacija sna, dok mu je rimski pandan Somnus.

Hipnotičar je osoba koja proučava i bavi se hipnozom, dok hipnoterapeut primjenjuje hipnozu u praksi, odnosno u radu s drugim osobama. Svaka je hipnoza u svojoj biti samohipnoza, što znači da nitko ne može biti hipnotiziran protiv svoje volje niti mu se može „usaditi“ nešto što ne želi ili što je u suprotnosti s njegovim uvjerenjima. Kada osoba shvati što je hipnoza i nauči njezine principe, može i sama sebe hipnotizirati u svrhu samopomoći.

Važno je istaknuti da svaka osoba, svjesno ili nesvjesno, više puta dnevno ulazi u hipnotička stanja tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti.

Povijest hipnoze bogata je i složena te obuhvaća različite kulturne prakse i razvojne putove tijekom stoljeća. Elementi hipnoze mogu se pratiti još od starog Egipta i Grčke, gdje su se tehnike slične hipnotičkim sugestijama koristile u ritualima i praksama iscjeljivanja. Primjerice, egipatski su svećenici u obredima liječenja koristili glazbu, pjevanje i obredno spavanje. Bitno je primijetiti da religije, ideologije, politički pokreti i različita udruženja često koriste oblike „hipnotičkog djelovanja“, osobito na svoje najgorljivije pristaše, što se može opisati kao svojevrsni hipnotički učinak.

Stav Vatikana o hipnozi definiran je 28. srpnja 1847. dekretom Svete kongregacije Rimske kurije, u kojem stoji: „Otklonivši sve zablude, proricanje budućnosti te eksplicitno ili implicitno zazivanje đavla – dopušta se uporaba hipnoze. Korištenje fizičkih sredstava koja su inače dopuštena nije moralno zabranjeno, pod uvjetom da se ne teži prema nedopuštenom cilju niti prema bilo čemu pokvarenom.“

Definicija i cilj

Postoji više definicija hipnoze: fokusirana svijest, promijenjeno stanje svijesti, duboko opuštanje, vođeno duboko razmišljanje ili niz uputa.

Suprotno uvriježenom mišljenju, hipnoza nije stanje dubokog sna. Iako uključuje indukciju stanja sličnog snu, osoba je tada zapravo u pojačanom stanju svijesti, potpuno koncentrirana na glas hipnotizera. U tom stanju svjesni je um potisnut, dok se podsvjesni um otvara. Terapeut tada može predložiti klijentu određene ideje, koncepte ili promjene životnih navika — ali samo ako je osoba spremna i otvorena prihvatiti takve poticaje.

Hipnoterapija je praksa promicanja pozitivnog razvoja i promjene uz pomoć hipnoze ili samohipnoze. Kao takva, ona se ubraja u oblike psihoterapije.

Cilj hipnoterapije jest reprogramirati obrasce ponašanja, kako bi osoba mogla prevladati iracionalne strahove, fobije, negativne misli i potisnute emocije.

Tijekom hipnoze tijelo se oslobađa svjesne kontrole i ulazi u opušteno stanje nalik sanjarenju. Disanje postaje sporije i dublje, a puls i metabolizam usporavaju. Promjene koje se pritom zbivaju duž živčanih puteva i hormonalnih kanala omogućuju da osjet boli postane manje izražen, dok se svijest o neugodnim simptomima, poput mučnine ili probavnih smetnji, ublažava.

Hipnoterapija se provodi kroz više susreta te nije magijski postupak, već usmjereni proces koji ima za cilj pomoći osobi u prevladavanju poteškoća i postizanju osobne promjene.

Hipnoza se ne može provoditi protiv volje osobe, niti se može „dogovoriti“ za nekog drugog. Nitko ne može biti „prisiljen“ na hipnozu ako to ne želi ili nije spreman na promjenu u vlastitom životu.

Osnovne činjenice

Hipnoza je prirodno stanje uma i potpuno je sigurna. Svaka osoba svakodnevno, svjesno ili nesvjesno, više puta ulazi u stanje hipnoze. Riječ je o učinkovitoj i moćnoj tehnici koja omogućuje uvođenje pozitivnih promjena u život pojedinca.

Hipnozom se ne može povrijediti niti se njome upravlja tuđim umom.
Hipnoza nije kontrola uma.
Nitko se ne može „zaglaviti“ u hipnozi.
Hipnoza predstavlja usredotočeno stanje svijesti, dok je spavanje stanje nesvjesnosti.
Najgore što se tijekom hipnoze može dogoditi jest da osoba jednostavno zaspe.

Hipnoterapija se primjenjuje u različitim područjima, među kojima su:

pomoć pri povećavanju samopouzdanja,
pomoć pri opuštanju i učenju samoopuštanja,
pomoć pri prevladavanju žalovanja,
pomoć u rješavanju anksioznosti i nesigurnosti,
pomoć pri rješavanju fobija i strahova,
pomoć pri mršavljenju,
pomoć pri odvikavanju od pušenja.

Ostali oblici hipnoterapije provode se prema osobnim potrebama i u dogovoru s hipnoterapeutom.

Važno je napomenuti da hipnoterapija nije zamjena za uobičajeno liječenje niti za propisane lijekove. Ako je osoba već uključena u neki oblik medicinskog tretmana, on se nastavlja prema uputama liječnika. U određenim slučajevima, kada postoje medicinske ili psihološke kontraindikacije, hipnoza se ne provodi.

Hipnoterapija se provodi nad punoljetnim osobama, te samo nad onima koje su voljne, žele pokrenuti promjene u svome životu i dobrovoljno pristaju na sudjelovanje u postupku.

Etička načela i profesionalni standardi

Hipnoterapija se provodi u skladu s etičkim kodeksom profesionalne prakse, koji obuhvaća sljedeća temeljna načela:

Dobrovoljnost – hipnoza se može provoditi samo uz izričit pristanak osobe.
Povjerljivost – svi se podaci i sadržaji tretiraju kao strogo povjerljivi.
Poštovanje dostojanstva i integriteta osobe – hipnoterapeut je dužan osigurati sigurno, ugodno i profesionalno okruženje.
Kompetentnost – hipnoterapeut mora biti odgovarajuće educiran za provođenje hipnoterapije, te redovito obnavljati svoje stručno znanje.
Zabrana manipulacije – hipnoza se ne smije koristiti u svrhu osobne koristi, utjecanja na volju druge osobe ili bilo kakve obmane.
Suradnja s drugim stručnjacima – u slučajevima kada je to potrebno, hipnoterapeut surađuje s liječnicima, psiholozima i drugim relevantnim stručnjacima kako bi osigurao najbolju moguću podršku klijentu.

Ova načela predstavljaju osnovu odgovornog i profesionalnog pristupa hipnoterapiji, čime se čuva njezin integritet i osigurava dobrobit svake osobe koja u njoj sudjeluje.

Uobičajeni postupak za korisnike:

Upoznavanje s hipnozom i njezinim mogućnostima,
iznošenje potreba i dogovor o ciljevima hipnoze,
hipnoterapije ovise prema potrebama i ciljevima, te se obično odvijaju u više sastanaka.

Opće preporuke za poboljšanje općeg stanja tijela i duha: