Razvoj kršćanstva nije bio rezultat jednoga jednolinijskog procesa, nego složenog povijesnog, religijskog i kulturnog oblikovanja koje se odvijalo tijekom prvih i narednih stoljeća od njegova nastanka.
Iako kršćanstvo započinje kao pokret unutar židovskog svijeta, njegov se identitet postupno formira u dodiru s različitim tradicijama, duhovnim strujanjima i političkim okolnostima. U tom smislu, kršćanstvo se može razumjeti kao povijesno-religijski fenomen u kojem se izvorna poruka Isusa iz Nazareta susrela s judaizmom, grčko-rimskom filozofijom, gnostičkim duhovnim tendencijama, rimskom državnom politikom te raznim društvenim i kulturnim procesima koji su ga usmjeravali prema obliku institucionalne religije kakvu danas poznajemo. Šest utjecaja na kršćanski razvoj su presudni.
Izvorni nauk Isusa iz Nazareta
Središnji i temeljni utjecaj na nastanak kršćanstva jest izvorni nauk Isusa iz Nazareta. Njegova poruka, sačuvana u evanđeoskim izvještajima i ranoj kršćanskoj predaji, bila je usmjerena na navještaj kraljevstva Božjega, poziv na obraćenje te obnovu odnosa čovjeka prema Bogu i bližnjemu. Isusov nauk naglašavao je etičku dubinu zakona, unutarnju istinoljubivost, duhovnu slobodu i prvenstvo milosrđa nad formalizmom. Upravo je ta poruka stvorila duhovni temelj na kojemu će se kasnije graditi kršćanska vjera, praksa i teološka promišljanja.
Međutim, već od početka jasno je da kršćanstvo nije nastalo kao apstraktna ideja, nego kao pokret koji je bio vezan uz jednu povijesnu osobu, konkretne događaje i zajednicu sljedbenika. Isusov život, smrt i iskustvo uskrsnuća u vjeri prvih učenika postali su temelj teološkog tumačenja i oblikovanja identiteta kršćanske zajednice.
Židovstvo: starozavjetna tradicija i religijski horizont
Drugi veliki utjecaj na razvoj kršćanstva proizlazi iz judaizma, u kojem se kršćanstvo u početku i rađa. Starozavjetni tekstovi, religijske institucije i židovska duhovna svijest predstavljali su okvir unutar kojega su prvi kršćani tumačili Isusa kao Mesiju. Mesijanizam, kao nada u dolazak pomazanika koji donosi izbavljenje, bio je ključan za ranu kristologiju. Isus je interpretiran kao ispunjenje obećanja, a njegova uloga je promatrana kroz prizmu proroka, kralja i patničkoga sluge.
Također, apokaliptička očekivanja, prisutna u mnogim židovskim strujama, oblikovala su osjećaj povijesne hitnosti i eshatološke nade u ranoj Crkvi. Kršćanska zajednica u početku je intenzivno živjela svijest o skorom Božjem zahvatu u povijest, o konačnom sudu, obnovi svijeta i pobjedi dobra. Farizejska religioznost, sa snažnim naglaskom na moralni život i vjernost Zakonu, djelovala je i kao pozadina protiv koje se Isusova poruka suprotstavljala formalizmu, ali je istovremeno prenijela dubok osjećaj odgovornosti, discipline i etičke ozbiljnosti.
U tom smislu, kršćanstvo je naslijedilo judaističku monoteističku jezgru, vjeru u Stvoritelja, te pojam objave i saveza, no istovremeno se postupno udaljavalo od židovskog identiteta, osobito kada je postalo jasno da se širi među poganima i da se mora definirati izvan okvira etničkog i ritualnog judaizma.
Filozofski utjecaji grčko-rimskog svijeta
Treći skup utjecaja dolazi iz grčko-rimske filozofske tradicije. Kršćanstvo se vrlo rano susrelo s filozofskim jezikom i kategorijama helenističke kulture, koja je dominirala mediteranskim svijetom. Iako kršćanska poruka nije nastala kao filozofski sustav, već kao religijska i egzistencijalna poruka spasenja, već u drugom i trećem stoljeću postaje očito da će kršćanstvo morati govoriti jezikom obrazovanih slojeva.
Sokratov naglasak na savjesti, istini i etičkoj odgovornosti, Platonovo promišljanje o vječnim idejama i odnosu vidljivog i nevidljivog te Aristotelova racionalna analiza uzročnosti, supstancije i svrhe postali su intelektualni alati kojima su kršćanski teolozi razvijali argumentaciju i sustavno oblikovali nauk. Stoicizam je dao važne elemente moralne discipline, koncept naravnog zakona i ideju da ljudski život mora biti usklađen s razumom i poretkom svijeta. Neoplatonizam, koji naglašava hijerarhiju bića, uzdizanje duše i traženje Jednog, snažno je utjecao na kršćansku mistiku i metafizičko razumijevanje Boga.
Time kršćanstvo postupno dobiva konceptualne okvire koji su omogućili da se vjera izrazi u terminima filozofski oblikovanog svijeta, što je bilo osobito važno u raspravama o Božjoj naravi, Kristu i Trojstvu.
Gnostički utjecaji i duhovni pluralizam ranog razdoblja
Četvrti element u razumijevanju razvoja kršćanstva odnosi se na gnostičke utjecaje. Gnosticizam nije bio jedinstvena religija, nego širok spektar različitih pokreta koji su kombinirali mistične, religijske i filozofske elemente. U središtu gnostičkih sustava često se nalazilo uvjerenje da je materijalni svijet manjkav ili zao, te da je spasenje moguće kroz posebnu spoznaju (gnosis) koja oslobađa dušu. Rano kršćanstvo se s gnosticizmom susreće u intelektualno-urbanoj sredini helenističkog svijeta, gdje je religijski pluralizam bio uobičajen.
Politika rimskih careva i institucionalizacija kršćanstva
Peti utjecaj, često presudan u povijesnom smislu, odnosi se na politiku rimskih careva. Kršćanstvo je u početku bilo marginalni pokret koji je, osim sporadičnih progona, najčešće živio kao „religija u sjeni“ dominantnog rimskog poretka.
Prekretnica dolazi kada rimska vlast počinje mijenjati odnos prema kršćanstvu, a osobito kada se ono postupno legitimira, dobiva zaštitu, privilegije i naposljetku postaje religija koja oblikuje javni život Carstva. Time kršćanstvo ulazi u proces institucionalizacije: razvijaju se hijerarhijske strukture, biskupska vlast, dogmatska definicija vjere i formalizacija liturgije. Uloga careva i političkog sustava bila je presudna u održavanju jedinstva, sazivanju crkvenih sabora i suzbijanju unutarnjih podjela. To je pridonijelo tome da kršćanstvo dobije oblik organizacijsko-dogmatske religije.
Društvene okolnosti i kulturni procesi
Šesti skup utjecaja odnosi se na društvene okolnosti koje su poticale i usmjeravale kršćanski razvoj. Širenje kršćanstva nije se odvijalo u vakuumu, nego unutar realnosti Rimskog Carstva: urbanizacije, cestovne mreže, zajedničkog jezika (grčkog i latinskog), trgovine i relativne stabilnosti. Sve je to omogućilo brzo prenošenje ideja i stvaranje mreža zajednica.
Kršćanstvo je također nudilo snažan odgovor na egzistencijalne potrebe ljudi svoga doba: smisao patnje, nadu u život vječni, jednakost svih pred Bogom, zajednicu solidarnosti i moralni okvir koji se razlikovao od uobičajenih društvenih modela. Posebno je bilo privlačno marginaliziranim skupinama, siromašnima, robovima i ženama, jer je naglašavalo dostojanstvo svake osobe i vrijednost ljubavi kao temeljne norme. Kršćanska praksa brige za bolesne, siromašne i odbačene činila je novu vrstu društvene dinamike, koja je bila snažan čimbenik u širenju i učvršćivanju kršćanstva.
Utjecaji na razvoj kršćanstva mogu se promatrati kao slojeviti proces u kojemu izvorna poruka Isusa iz Nazareta izlazi iz judaizma, proširila u helenističkom filozofskom svijetu, oblikovala u dijalogu i sukobu s gnostičkim tendencijama i filozofijama, institucionalizirala kroz političke procese Rimskog Carstva te konačno ojačala i rasla unutar složenih društvenih okolnosti. Upravo ta kombinacija duhovne snage, religijskog naslijeđa, filozofske artikulacije i povijesno-političkih okolnosti dovela je do toga da kršćanstvo postane najutjecajnija religija u povijesti čovječanstva.
Pripremio: Branimir Bučanović
Izvori za proučavanje:
E. P. Sanders, “The Historical Figure of Jesus”, Penguin Books, London 1993.
Geza Vermes, “Jesus the Jew: A Historian’s Reading of the Gospels”, Fortress Press, Minneapolis 1973.
John P. Meier, “A Marginal Jew: Rethinking the Historical Jesus”, Yale University Press, New Haven 1991.
N. T. Wright, “Jesus and the Victory of God”, Fortress Press, Minneapolis 1996.
Raymond E. Brown, “An Introduction to the New Testament”, Yale University Press, New Haven 1997.
Geza Vermes, “The Complete Dead Sea Scrolls in English”, Penguin Books, London 1997.
John J. Collins, “The Apocalyptic Imagination: An Introduction to Jewish Apocalyptic Literature”, Eerdmans, Grand Rapids 1998.
E. P. Sanders, “Judaism: Practice and Belief 63 BCE–66 CE”, SCM Press, London 1992.
Shaye J. D. Cohen, “From the Maccabees to the Mishnah”, Westminster John Knox Press, Louisville 2006.
James D. G. Dunn, “The Partings of the Ways: Between Christianity and Judaism and their Significance for the Character of Christianity”, SCM Press, London 1991.
Henry Chadwick, “Early Christian Thought and the Classical Tradition: Studies in Justin, Clement, and Origen”, Oxford University Press, Oxford 1966.
Robert Louis Wilken, “The Christians as the Romans Saw Them”, Yale University Press, New Haven 1984.
A. A. Long, “Hellenistic Philosophy: Stoics, Epicureans, Sceptics”, University of California Press, Berkeley 1986.
Pierre Hadot, “Philosophy as a Way of Life: Spiritual Exercises from Socrates to Foucault”, Blackwell, Oxford 1995.
John M. Rist, “Augustine: Ancient Thought Baptized”, Cambridge University Press, Cambridge 1994.
Elaine Pagels, “The Gnostic Gospels”, Random House, New York 1979.
Bentley Layton, “The Gnostic Scriptures: A New Translation with Annotations and Introductions”, Doubleday, New York 1987.
Hans Jonas, “The Gnostic Religion: The Message of the Alien God and the Beginnings of Christianity”, Beacon Press, Boston 2001.
Karen Leigh King, “What Is Gnosticism?”, Harvard University Press, Cambridge 2003.
James M. Robinson, “The Nag Hammadi Library in English”, HarperOne, San Francisco 1990.
Peter Brown, “The Rise of Western Christendom: Triumph and Diversity, A.D. 200–1000”, Blackwell, Oxford 2003.
Timothy D. Barnes, “Constantine and Eusebius”, Harvard University Press, Cambridge 1981.
Ramsay MacMullen, “Christianizing the Roman Empire (A.D. 100–400)”, Yale University Press, New Haven 1984.
Henry Chadwick, “The Early Church”, Penguin Books, London 1993.
Averil Cameron, “The Later Roman Empire: AD 284–430”, Harvard University Press, Cambridge 1993.
Rodney Stark, “The Rise of Christianity: A Sociologist Reconsiders History”, Princeton University Press, Princeton 1996.
Wayne A. Meeks, “The First Urban Christians: The Social World of the Apostle Paul”, Yale University Press, New Haven 1983.
Larry W. Hurtado, “Lord Jesus Christ: Devotion to Jesus in Earliest Christianity”, Eerdmans, Grand Rapids 2003.
Bart D. Ehrman, “The Triumph of Christianity: How a Forbidden Religion Swept the World”, Simon & Schuster, New York 2018.
Robert Wilken, “The Spirit of Early Christian Thought: Seeking the Face of God”, Yale University Press, New Haven 2003.
Pokret u život 