Ideja da misli imaju stvarnu moć oblikovanja ljudskog života nije proizvod moderne „pozitivne psihologije“, nego jedno od najstarijih i najdubljih uvjerenja duhovne i filozofske tradicije čovječanstva.
Od biblijske mudrosti, preko stoičke etike i budističke psihologije, pa sve do dubinske psihologije Carla Gustava Junga i suvremenih neuroznanstvenih istraživanja, susrećemo se s istom temeljnom intuicijom: unutarnji mentalni stav presudno oblikuje ljudsko iskustvo stvarnosti.
Biblija: misao kao izraz srca
Biblijska antropologija ne poznaje radikalnu podjelu između mišljenja, volje i karaktera. Srce predstavlja središte čovjekove nutrine, iz kojeg proizlaze misli, odluke i djela. Stoga nije slučajno da Knjiga Izreka tvrdi: „Jer kakve su mu misli u srcu, takav je i on.“ (Izr 23,7)
Ovdje misao nije puki mentalni sadržaj, nego ontološki izraz osobe. Biblijsko „pozitivno mišljenje“ ne podrazumijeva površni optimizam, nego nutarnje usmjerenje prema istini, pravednosti i povjerenju u Božji poredak. Promjena misli povezana je s pojmom metanoe — preobrazbe uma i srca — bez koje nema istinske etičke promjene života.
Stoicizam: misao kao prosudba
Stoička filozofija donosi jednu od najdubljih analiza odnosa misli i patnje. Prema stoicima, čovjeka ne uznemiruju stvari same po sebi, nego prosudbe koje o njima donosi. Marko Aurelije sažima ovu poziciju jednostavnim, ali snažnim uvidom: „Život svakoga od nas jest onakav kakvim ga čine naše misli.“ (Meditacije, II, 8)
Za stoike je misao čin razuma (logos), a sloboda se ostvaruje disciplinom prosudbe. Pozitivno mišljenje nije emocionalno uljepšavanje stvarnosti, nego razumno prihvaćanje onoga što ne ovisi o nama i moralna usmjerenost prema onome što ovisi. Time misao postaje sredstvo unutarnje autonomije i duševnog mira (ataraksia).
Budizam: um tvorac iskustva
Budistički nauk tvrdi da je um tvorac subjektivne stvarnosti. Prvi stih Dammapade 1: „Um prethodi svim pojavama; um je njihov vođa, one su umom oblikovane.“ Buda
U budizmu misli nisu neutralne; one stvaraju karmičke posljedice i oblikuju iskustvo patnje (dukka). Pozitivne misli nisu afirmacije ega, nego ispravno mišljenje, oslobođeno pohlepe, mržnje i neznanja. Oslobođenje (nirvana) ne dolazi promjenom svijeta, nego transformacijom načina na koji um reagira na svijet.
Jung: svijest uvjet iscjeljenja
Carl Gustav Jung uvodi dubinsku korekciju modernog shvaćanja pozitivnog mišljenja. Za njega misli ne potječu samo iz svijesti, nego i iz nesvjesnih slojeva psihe. „Dok nesvjesno ne postane svjesno, ono će upravljati tvojim životom, a ti ćeš to zvati sudbinom.“ C.G.Jung
Jung upozorava da poricanje negativnih misli i potiskivanje sjene ne vodi zdravlju, nego neurozi. Istinska snaga misli leži u svjesnosti, integraciji i istini, a ne u prisilnom optimizmu. Pozitivna misao, u jungovskom smislu, jest ona koja je proživljena, integrirana i etički odgovorna, te vodi procesu individuacije.
Neuroznanost: misao je biološka činjenica
Suvremena neuroznanost pruža empirijsku potvrdu onoga što su duhovne tradicije intuitivno naslućivale. Istraživanja neuroplastičnosti pokazuju da ponavljani obrasci mišljenja mijenjaju neuronske mreže mozga.
Posebno je značajno da: svjesna regulacija misli smanjuje reaktivnost amigdale, jača funkciju prefrontalnog korteksa, dugoročno povećava otpornost na stres i emocionalnu stabilnost.
Time misao prestaje biti apstraktan fenomen i postaje biološki čin koji doslovno oblikuje strukturu mozga. U tom smislu, suvremena znanost potvrđuje drevnu tezu: način na koji mislimo mijenja način na koji postojimo.
Zaključak je sljedeći. Unatoč različitim metafizičkim pretpostavkama, sve razmotrene perspektive slažu se u jednome: čovjek sudjeluje u vlastitom oblikovanju putem svojih misli. Pozitivno mišljenje, shvaćeno ozbiljno i odgovorno, nije bijeg od patnje, nego svjestan, etički i istinit odnos prema stvarnosti. Ono je put preobrazbe — osobne, duhovne i, kako danas znamo, neurobiološke.
Pripremio: Branimir Bučanović
Bibliografija
- Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2018.
- Marcus Aurelius, “Meditationes”, Penguin Classics, London 2006.
- Walpola Rahula, “What the Buddha Taught”, Grove Press, New York 1959.
- Carl Gustav Jung, “The Archetypes and the Collective Unconscious”, Princeton University Press, Princeton 1981.
- Norman Doidge, “The Brain That Changes Itself”, Penguin Books, New York 2007.
- Richard J. Davidson, Sharon Begley, “The Emotional Life of Your Brain”, Hudson Street Press, New York 2012.
Pokret u život 