Božić je kršćanski blagdan kojim se obilježava rođenje Isusa iz Nazareta. U ovom se prikazu pojašnjavaju osnovne biblijske, povijesne i geografske činjenice povezane s tim događajem.
Biblijski izvori opisuju Isusovo rođenje na dva mjesta: u Evanđelju po Mateju (1,18 – 2,23) i Evanđelju po Luki (2,1 – 40). Iako oba izvještaja govore o istom događaju, razlikuju se po naglascima i pojedinim detaljima. Svaki evanđelist donosi vlastitu narativnu perspektivu te ističe različite događaje koji zajedno tvore cjelovitiju sliku Isusova rođenja. Ovi su zapisi nastali više desetljeća nakon samog događaja, na temelju usmene predaje koja se prenosila unutar prve kršćanske zajednice.
Božić se u zapadnom kršćanstvu obilježava 25. prosinca, iako se u pretkršćansko doba u to vrijeme obilježavao zimski solsticij. Odabir tog datuma imao je i misijsko-evangelizacijsku svrhu, jer se smatralo da će se kršćanska poruka lakše približiti tadašnjem stanovništvu ako se poveže s već postojećim simbolima svjetla i obnove. Točan datum i godina Isusova rođenja nisu povijesno utvrđeni. Današnje računanje vremena, koje započinje od pretpostavljene godine Kristova rođenja, kasnijim je povijesnim revizijama korigirano. Budući da je Herod Veliki umro 4. godine prije Krista, a biblijski izvještaji spominju njegovu vladavinu u vrijeme Isusova rođenja, pretpostavlja se da se ono dogodilo između 6. i 7. godine prije Krista.
Isus je rođen u vrijeme vladavine rimskog cara Augusta (31. pr. Kr. – 14. po. Kr.), u području tadašnje Judeje, regije smještene na važnim trgovačkim i vojnim putovima između Egipta i Mezopotamije. Zbog svog zemljopisnog položaja, to je područje često bilo poprište sukoba i osvajanja. Prema evanđeoskim izvještajima, Isus je rođen u Betlehemu, gradiću udaljenom oko deset kilometara od Jeruzalema. Prema ranokršćanskoj predaji, koju spominje Justin Mučenik, Isus je rođen u špilji u blizini mjesta. Na tom je mjestu u 4. stoljeću, za vrijeme cara Konstantina i njegove majke Helene, sagrađena Bazilika Rođenja Kristova.
Nedugo nakon Isusova rođenja, njegova je obitelj, prema evanđeoskom izvještaju, pobjegla u Egipat zbog Herodove odluke da ukloni potencijalnog prijestolonasljednika. Ondje su, prema predaji, boravili nekoliko godina, nakon čega su se vratili i nastanili u Nazaretu.
Evanđeoski zapisi spominju i osobe koje su sudjelovale u prvim događajima nakon Isusova rođenja. Mudraci s Istoka, koje se tradicionalno naziva kraljevima, došli su se pokloniti djetetu za koje su vjerovali da ima posebno značenje. Vjerojatno su pripadali svećeničko-učiteljskoj tradiciji Bliskog istoka i bavili se proučavanjem neba. Neobična pojava na nebu protumačena je kao znak koji ih je doveo do Betlehema. Pastiri, koji su noću čuvali svoja stada, prema Lukinom evanđelju primili su anđeosku objavu o rođenju Spasitelja te su se uputili posjetiti novorođeno dijete. U Jeruzalemskom hramu Isusa su prepoznali i mistik Šimun, te proročica Ana, potvrđujući iščekivanje i nadu izraelskog naroda.
Marija, Isusova majka, bila je mlada djevojka iz Nazareta, zaručena za Josipa. Prema evanđeoskom izvještaju, primila je navještenje putem anđela Gabrijela da će začeti i roditi dijete na izvanredan način. U kršćanskoj se tradiciji Mariju smatra Bogorodicom, uzorom vjere, poniznosti i prihvaćanja Božjeg poziva. Josip, koji se u evanđeljima prikazuje kao pravedan i skroman čovjek, bio je Isusov zakonski otac, skrbnik i odgojitelj. Bavio se stolarskim zanatom i živio skromno. Budući da se kasnije ne spominje u evanđeoskim izvještajima, pretpostavlja se da je umro prije početka Isusova javnog djelovanja.
Nakon povratka iz Egipta, Isus je odrastao u Nazaretu, gdje je proveo gotovo trideset godina prije nego što je započeo svoje javno djelovanje. Nazaret se nalazio u Galileji, na periferiji tadašnjeg židovskog svijeta, što dodatno naglašava skromne i nenametljive početke života osobe koja će kasnije snažno obilježiti povijest čovječanstva.
Autor: Branimir Bučanović (tekst i foto)
Pokret u život 