“Paranormalne pojave ne pobijaju zakone prirode; one pokazuju da ih još nismo razumjeli.” C.G.Jung
Carl Gustav Jung (1875.–1961.), švicarski psihijatar, utemeljitelj analitičke psihologije, zauzeo je jedinstven stav prema tzv. paranormalnim pojavama. Za razliku od dominantnog znanstvenog skepticizma njegova vremena, Jung nije odbacivao ta iskustva kao puke halucinacije, nego ih je promatrao kao simboličke izraze dubinskih procesa nesvjesnog. Njegov interes za paranormalno bio je duboko osoban, znanstveno utemeljen i filozofski otvoren — povezujući psihičko i materijalno u jedinstvenu viziju stvarnosti.
Još u mladosti Jung je svjedočio neobičnim pojavama u vlastitoj obitelji. U “Sjećanjima, snovima, mislima” opisuje događaje poput pucanja stola i noža u kućanstvu bez fizičkog uzroka, što je u njemu pobudilo trajni interes za “psihičke fenomene”. Kasnije je sudjelovao u istraživanjima medija i spiritističkih seansi, smatrajući da ti fenomeni mogu biti manifestacije nesvjesnog uma.
“Zapravo sam bio prisiljen priznati postojanje nečeg što se nije moglo svesti na običnu slučajnost.”
— Carl Gustav Jung, „Sjećanja, snovi, misli“, Naprijed, Zagreb 1984.
Tijekom života, Jung je doživljavao i vizije i predosjećaje povezane s važnim događajima — uključujući smrt članova obitelji. Ti su događaji oblikovali njegovo uvjerenje da svijest i svijet nisu razdvojeni entiteti, nego međusobno povezani kroz duboku psihičku matricu.
Najpoznatiji Jungov pokušaj znanstvenog objašnjenja paranormalnog sadržan je u pojmu sinkroniciteta — “značajne koincidencije” između psihičkog stanja i vanjskog događaja koji nemaju uzročno-posljedičnu vezu, ali su povezani smisleno.
“Sinkronicitet pokazuje da postoji međusobna povezanost između unutarnjeg i vanjskog svijeta, između psihe i materije, na način koji nije uvjetovan uzrokom nego značenjem.”
— Carl Gustav Jung, „Synchronicity: An Acausal Connecting Principle“, Princeton University Press, Princeton 1973.
Ova ideja, nastala u dijalogu s fizičarem Wolfgangom Paulijem, bila je pokušaj da se most između znanosti i duhovnosti izgradi u okviru psihologije. Jung je smatrao da su tzv. paranormalne pojave izraz iste stvarnosti u kojoj duh i materija nisu suprotni, nego komplementarni aspekti cjeline.
Prema Jungovoj analitičkoj psihologiji, nesvjesno sadrži arhetipove — univerzalne slike i obrasce koji se pojavljuju u mitovima, snovima i vizijama. Paranormalne pojave za njega su projekcije arhetipskih energija u materijalni svijet. One nisu dokaz “nadnaravnog”, već odraz psihičke dinamike.
“Paranormalne pojave ne svjedoče o čudima, nego o dubini i složenosti ljudske psihe.” Carl Gustav Jung, „Collected Works“, Vol. 8: The Structure and Dynamics of the Psyche, Routledge, London 1960.
Na taj način, Jung je pomirio znanstveni i mistični pogled: ono što religija vidi kao čudo, psiholog može razumjeti kao simbolički govor nesvjesnog.
Jung je paranormalno promatrao kao poziv na širenje svijesti. Mehanicistička paradigma novovjekovne znanosti bila mu je preuska za objašnjenje složenosti ljudskog iskustva. Smatrao je da znanost mora priznati i psihičku realnost kao jednako važnu kao i fizičku.
“Psiha i materija dvije su različite manifestacije jedne te iste stvarnosti.” Carl Gustav Jung, „Mysterium Coniunctionis“, Routledge, London 1955.
Jungov misaoni horizont tu prelazi granice psihologije i ulazi u područje ontologije i metafizike. Paranormalno, prema njemu, nije dokaz čuda nego dokaz jedinstva svijeta, u kojem svijest i svemir sudjeluju u zajedničkom tkanju značenja.
Zaključak C. G. Junga o paranormalnom može se sažeti u tri temeljne točke:
1. Paranormalno nije nadnaravno, već psihički realno — dio šireg spektra nesvjesnih fenomena.
2. Sinkronicitet pokazuje da postoji dublja povezanost između psihe i svijeta, neovisna o uzročnosti.
3. Znanost i duhovnost trebaju biti povezane u razumijevanju stvarnosti kao cjeline.
Jungov rad na granici psihologije, filozofije i fizike ostaje i danas temelj promišljanja o međuprostoru između znanosti i duha, između nesvjesnog i svijeta, između čovjeka i kozmičkog smisla.
Pripremio: Branimir Bučanović
Bibliografija
Carl Gustav Jung, „Sjećanja, snovi, misli“, Naprijed, Zagreb 1984.
Carl Gustav Jung, „Synchronicity: An Acausal Connecting Principle“, Princeton University Press, Princeton 1973.
Carl Gustav Jung, „Mysterium Coniunctionis“, Routledge, London 1955.
Carl Gustav Jung, „Collected Works“, Vol. 8: The Structure and Dynamics of the Psyche, Routledge, London 1960.
Aniela Jaffé, „C.G. Jung: Word and Image“, Princeton University Press, Princeton 1979.
Wolfgang Pauli i Carl Gustav Jung, „Atom and Archetype: The Pauli/Jung Letters 1932-’58“, Princeton University Press, Princeton 2001.
Sonu Shamdasani, „Jung and the Making of Modern Psychology“, Cambridge University Press, Cambridge 2003.
PUŽ, pokreti.net
Pokret u život 