Znam da čudno zvuči
Bez njih je teško, al opet je lakše
Jer mi nikada nismo imali ono nešto naše
I uvijek sam bila u sjeni brata
Često i potjerana sa vrata
I izbačena sa kućnog praga
I nikad im nisam bila dovoljno draga
Da su sada živi bili bi stari i jadni
I opet bi tako bilo
Falili su uvijek, a fale i sada
Ko to želi slušati
I ko to može da shvati
Neka mi kavu plati
Neka sjedne za moj stol
A ja ću suzama pokušati isprati svu bol
Autor: Mak
Instagram: @mak_misli
Pokret u život 