Egipatske piramide predstavljaju jedno od najsnažnijih svjedočanstava ljudskog uma, stvaralaštva i duhovne potrage.
Piramide nisu samo arhitektonska čuda, nego i ogledalo načina na koji su stari Egipćani promatrali svijet, kozmos i nevidljive sile koje su ga oblikovale. U njima se spajaju znanost i mit, astronomija i religija, znanje i vjera u besmrtnost, sve u službi očuvanja reda i božanskog poretka kojim su vladale tadašnje društvene elite.
Piramide su nastale ljudskom snagom, vještinom i neiscrpnom kreativnošću, uz pomoć kamena, drva, konopa i jednostavnih bakrenih oruđa.
Njihovo pozicioniranje ostvareno je preciznim sustavom mjerenja i promatranja Sunca, osobito u vrijeme jesenskog ekvinocija, kada su, prateći Sunčevu sjenu, mogli točno odrediti smjer istok–zapad. Samo je tada Sunce bacalo savršeno ravnu sjenu, pa su pomoću konopa i geometrijskog opažanja određivali položaj i mjere piramide, koje su za njih imale duboko mistično značenje.
U egipatskoj simbolici istok je bio zemlja živih, mjesto rađanja Sunca i početka života, dok je zapad označavao carstvo mrtvih, kamo je Sunce svakodnevno tonulo kako bi ponovno uskrsnulo. Zato su i hramovi morali biti usmjereni prema osi istok–zapad, jer je taj smjer označavao put duše kroz život, smrt i ponovno rođenje. Piramida je, prema tom shvaćanju, bila sveti geometrijski simbol vječnog ciklusa postojanja.
Za Egipćane je piramida bila svojevrstan stroj za uskrsnuće – most između zemaljskog i božanskog svijeta – koji je čuvao faraonovo tijelo kao posrednika između ljudi i bogova. Vjerovali su da faraon, kao božansko biće, kroz piramidu putuje prema zvijezdama, gdje nastavlja svoje postojanje u vječnosti.
U unutrašnjosti piramida nalazila su se tijela mumificiranih faraona, okružena simbolima, magijskim tekstovima i prikazima božanstava. Ta su božanstva imala ključnu ulogu u održavanju kozmičkog reda, jer su predstavljala sile života, smrti i obnove. Sve je bilo podređeno ideji besmrtnosti, vječne ravnoteže između vidljivog i nevidljivog svijeta.
Egiptolozi su uspjeli razotkriti složeno egipatsko poimanje zagrobnog života, ponajviše zahvaljujući otkriću grobnice faraona Setija I. Egipćani su vjerovali da se besmrtnost može doseći slijedeći boga Ra, koji se svakoga jutra rađa na istoku, a svake večeri umire na zapadu. Ako bi faraon uspio slijediti Raov put, uskrsnuo bi zajedno s njim u vječnom ritmu smrti i ponovnog rođenja. U grobnicama su zato zapisane upute, molitve i čarolije – duhovni priručnici za prelazak iz svijeta živih u svijet vječnih.
Ove činjenice ne samo da nam približavaju egipatska vjerovanja, nego i pokazuju koliko je dubok bio njihov utjecaj na kasnije civilizacije, mitologije i religije. Egipatska potraga za besmrtnošću, oblikovana kroz piramide kao kamene molitve upućene nebu, i danas zrači istim pitanjem koje nadilazi vrijeme: što znači živjeti, umrijeti i ponovno se roditi?
Autor: Branimir Bučanović
Pokret u život 