Na tihoj obali Dunava, gdje se rijeka širi u mirnom savršenstvu svoje moći, leži mjesto koje je istodobno prošlost i početak, šapat i otkriće. Vučedol, nedaleko od Vukovara, danas je simbol duboke arheološke memorije i dokaz da je ovaj prostor bio kolijevka jedne od najznačajnijih europskih prapovijesnih kultura. U njegovu tlu, slojevima gline i pepela, zapisano je svitanje rane civilizacije – one koja je, prije gotovo pet tisućljeća, kovala bakar, promatrala zvijezde i stvarala simbole trajnosti.
Vučedolska kultura razvila se između 3000. i 2200. godine prije Krista, u razdoblju koje je predstavljalo prijelaz iz bakrenog u brončano doba. U to vrijeme, kad su mnoge europske zajednice još živjele u skromnim agrarnim okvirima, vučedolska naselja postajala su prva proto-urbana središta.
Središnje naselje na Gradcu kod Vučedola imalo je složenu organizaciju – gornji plato za elitu i metalurge, donje dijelove za obrtnike i poljoprivrednike. Takva prostorna hijerarhija svjedoči o ranoj društvenoj diferencijaciji, ali i o duhovnoj povezanosti zajednice. Čovjek Vučedola nije živio samo od zemlje i metala; on je živio u ritmu prirode, mjereći vrijeme, godišnja doba i nebo.
Najpoznatiji simbol te kulture, Vučedolska golubica, danas čuva tajnu njihove duhovnosti. Neki je vide kao pticu mira, drugi kao božanstvo plodnosti, a treći kao astronomsku metaforu – pticu koja prenosi poruku između neba i zemlje.
Bez obzira na tumačenje, jasno je da je keramika Vučedolaca bila više od uporabnog predmeta. Njeni geometrijski ornamenti, urezani precizno i s osjećajem za simetriju, predstavljaju jedan od prvih europskih pokušaja bilježenja reda svijeta. Svaka linija, spirala ili trokut na tim posudama bio je znak, možda i prva forma jezika prije pisma – arhetipski izraz kozmičkog reda koji su promatrali.
Vučedolci su među prvima u Europi savladali tehnologiju lijevanja bakra s dodatkom arsena, čime su stvarali tvrđi metal – preteču bronce. Njihove radionice bile su mjesta gdje se spajala vatra i znanje, zemlja i duh.
Metalurg nije bio običan obrtnik; u toj kulturi, on je bio svećenik, čuvar tajne preobrazbe tvari. U kovini je vidio svjetlo i božanski poredak, pa se može reći da su Vučedolci već tada intuitivno osjećali ono što će tisućljećima kasnije filozofi nazivati alkemijom duha i materije.
Smješten uz Dunav, prirodnu prometnicu koja je povezivala Srednju i Jugoistočnu Europu, Vučedol je bio središte razmjene ideja, sirovina i simbola. Rijeka nije bila samo granica – bila je žila kucavica kulture.
Ona je donosila rude, ali i mitove, glinu, ali i priče o božanstvima, stvarajući od ovog prostora most između istoka i zapada, sjevera i juga. Nije pretjerano reći da je Vučedol bio vrata Europe prema civilizaciji – mjesto gdje se stvarao rani europski identitet.
Ono što je u tlu Vučedola tisućljećima počivalo, ponovno je ugledalo svjetlo dana zahvaljujući arheološkim istraživanjima u 20. i 21. stoljeću. Sustavna iskopavanja pokazala su da Vučedol nije bio samo jedno naselje, nego središte čitavog kulturnog horizonta koji se prostirao od Panonije do Balkana.
Otvaranjem Muzeja vučedolske kulture 2015. godine, Vukovar je dobio suvremeni hram prošlosti. Muzej je danas spoj znanosti i umjetnosti, tehnologije i povijesti – prostor u kojem se prošlost ne gleda samo očima, nego i osjeća srcem.
Gledano iz današnje perspektive, vučedolska kultura nije samo arheološka činjenica – ona je filozofska poruka. U njoj prepoznajemo univerzalnu potrebu čovjeka da ostavi trag, da pronađe smisao između zemlje i neba.
Vučedolska golubica, izrađena prije pet tisuća godina, govori jezikom koji i danas razumijemo: jezikom ljepote, stvaranja i nade. Ona nas podsjeća da svaka civilizacija, ma kako stara bila, živi onoliko dugo koliko je ljudi pamte i čitaju njezine simbole.
Vučedol su vrata – ne samo prema davnoj prošlosti, nego i prema razumijevanju čovjekove sposobnosti da iz ničega stvara svjetove. To su vrata kroz koja se može vidjeti kako se kultura rađa iz prirode, kako se znanost isprepliće s duhovnošću, a zemlja pretvara u mit.
Stoga Vučedol nije samo arheološki lokalitet kod Vukovara. On je arhetip stvaranja – prva iskra europske svijesti, most između kamena i zvijezda.
Pripremio: Branimir Bučanović (tekst i foto)
PUŽ, pokerti.net
Pokret u život 