Etumia (grč. εὐθυμία) je antički grčki filozofski koncept koji se najčešće prevodi: “dobro raspoloženje”, “vedrina duha”, “unutarnji mir” ili “smirenost uma”. Riječ je sastavljena od eu (dobar) i thymos (duh, duša, temperament), pa bi se mogla prevesti kao “imati dobar duh”.
Iako su se i drugi filozofi doticali sličnih ideja, koncept etumie najuže je povezan s filozofom Demokritom (oko 460. – 370. pr. Kr.), jednim od začetnika atomizma. Za Demokrita, etumia je bila cilj života. To nije samo prolazno zadovoljstvo ili sreća (grč. hedone), već stabilno, trajno i duboko stanje unutarnjeg zadovoljstva i spokoja.
Ključne karakteristike Demokritove etumie su:
▪︎ Stanje, a ne osjećaji. To nije trenutna radost, već postojano stanje duše koja je u ravnoteži. Demokrit je dušu usporedio s mirnim morem – etumia je kada je more duše mirno, neuzburkano vjetrovima strasti, straha, zavisti ili praznovjerja.
▪︎ Postiže se umjerenošću. Cilj se ne postiže kroz potragu za ekstremnim užicima, koji često vode u nemir i bol kada prođu. Umjesto toga, postiže se kroz umjerenost (metriotes) u svemu. Treba uživati u zadovoljstvima, ali na uravnotežen i racionalan način.
▪︎ Uloga razuma. Razum je ključan alat za postizanje etumie. Kroz racionalno prosuđivanje, osoba uči razlikovati bitne od nebitnih želja, odbaciti iracionalne strahove (poput straha, praznovjerja itd.) i donositi odluke koje vode dugoročnom miru, a ne kratkoročnom uzbuđenju.
▪︎ Zadovoljstvo s onim što imamo. Demokrit je naglašavao važnost toga da budemo zadovoljni s onim što nam je dostupno i da se ne opterećujemo željom za onim što nemamo ili što imaju drugi. Zavist je jedan od najvećih neprijatelja etumie.
Često se uz etumiu spominje i koncept ataraksie (ἀταραξία), što znači “nepomućenost” ili “odsustvo brige”. Iako su vrlo slični, postoji suptilna razlika. Ataraksia se može shvatiti kao “negativno” stanje – odsustvo nemira, straha i tjeskobe; to je temelj. Etumia je “pozitivno” stanje koje se gradi na tom temelju – to je prisustvo vedrine, radosti i dobrog raspoloženja koje proizlazi iz te nepomućenosti. Drugim riječima, ataraksia je mirno platno, a etumia je radosna slika naslikana na njemu.
Ideju je kasnije preuzeo i rimski stoički filozof Seneka u svojem eseju “O smirenosti uma” (“De Tranquillitate Animi”). On koristi latinski izraz “tranquillitas”, koji je u osnovi prijevod etumie. Seneka istražuje kako održati unutarnji mir usred životnih nedaća, političkih nemira i vlastitih mana, nudeći praktične savjete o tome kako postići ravnotežu između javnog djelovanja i privatnog povlačenja. Ukratko, etumia je ideal smirenog, vedrog i racionalnog uma koji je zadovoljan sobom i svojim mjestom u svijetu. To nije pasivno stanje bijega od života, već aktivno postignuće koje se ostvaruje kroz umjerenost, razum i fokus na ono što je zaista bitno za dugotrajan unutarnji sklad. To je drevna preteča modernih koncepata mentalnog blagostanja i “mindfulnessa”.
Koncept “tranquillitas animi” (“smirenost uma” ili “spokoj duše”) ključan je u filozofiji Lucija Aneja Seneke, a najdetaljnije ga je izložio u svojem slavnom eseju (dijalogu) “De Tranquillitate Animi” ili “O smirenosti uma”. Ovaj koncept predstavlja Senekin odgovor, prožet stoicizmom, na vječno ljudsko pitanje: kako postići unutarnji mir u kaotičnom i nepredvidivom svijetu?
Esej “Dopisivanje s prijateljem Serenom” je napisan u formi pisma Senekinom prijatelju, Aneju Serenu, koji se Seneki jada zbog svog stanja duha. Seren opisuje osjećaj unutarnjeg nemira, neodlučnosti i gađenja prema životu. Osjeća se kao da je na brodu kojeg valovi bacaju, ali koji nikamo ne plovi – stanje paralizirajuće tjeskobe i stagnacije. Ne nalazi zadovoljstvo ni u povučenom životu i učenju, ni u javnom djelovanju i obvezama. Senekin odgovor je praktični vodič za postizanje “tranquillitasa”, stanja koje on definira na sljedeći način. “Ono što tražimo jest kako da um uvijek slijedi postojan i neometan put, da bude zadovoljan samim sobom, da sa zadovoljstvom gleda na svoje okruženje i da ne doživi prekid te radosti, već da ostane u mirnom stanju, nikada uzdignut ili potišten: to će biti ‘smirenost uma’.”
Dok Demokritova etumia naglašava vedrinu koja dolazi iz umjerenosti i racionalnog prosuđivanja, Senekin “tranquillitas” je robustniji, borbeniji stoicistički ideal, prilagođen životu punom izazova, kakav je bio život jednog rimskog državnika.
Četiri ključne odlike Senekinog koncepta “tranquillitas”:
1. Ravnoteža između djelovanja (Negotium) i povlačenja (Otium). Seneka ne zagovara potpuni bijeg od svijeta. On shvaća da čovjek ima dužnosti prema zajednici (negotium). S druge strane, previše angažmana bez vremena za sebe vodi u iscrpljenost i gubitak fokusa. Stoga je “tranquillitas” vještina pronalaženja ravnoteže između javnog djelovanja i privatnog povlačenja (samoće, učenja, samorefleksije). Treba znati kada služiti drugima, a kada se posvetiti sebi.
2. Prihvaćanje sudbine i fokus na ono što možemo nadzirati. Ovo je temelj stoicizma. Seneka tvrdi da vanjski događaji – bogatstvo, siromaštvo, bolest, politika – nisu pod našom kontrolom. Ono što jest pod našom kontrolom je naš unutarnji odgovor na te događaje. “Tranquillitas” se postiže kada prestanemo očajavati zbog onoga što ne možemo promijeniti i usmjerimo svu svoju energiju na ispravno djelovanje i prosuđivanje, tj. na vlastite vrline.
3. Fleksibilnost i prilagodba. Um koji teži miru ne smije biti krut. Seneka savjetuje da se moramo prilagođavati okolnostima. Ako nas sudbina stavi na visoki položaj, trebamo ga časno obavljati. Ako nas baci u siromaštvo ili izgnanstvo (što je i sam doživio), moramo pronaći način da i u tim uvjetima živimo časno i mirno. Miran um je onaj koji se ne lomi pod pritiskom promjene.
4. Prezir prema materijalnom i vanjskom sjaju. Stalna potraga za bogatstvom, slavom i užicima je siguran put u nemir, jer su te stvari prolazne i izvan naše kontrole.
Seneka zagovara jednostavan život i umjerenost. To ne znači potpuno odricanje, već unutarnju nevezanost. Možeš biti bogat, ali tvoj mir ne smije ovisiti o tom bogatstvu.
Seneka daje vrlo konkretne savjete Serenu (i čitatelju):
▪︎ Pažljivo biraj prijatelje: okruži se ljudima koji su vrli i čiji karakter pozitivno utječe na tebe, a izbjegavaj one koji te iscrpljuju ili navode na loše.
▪︎ Pronađi svrhu u radu: angažiraj se u poslovima koji ti odgovaraju i koji su korisni za zajednicu. Besposlica i dosada su neprijatelji mira.
▪︎ Nauči se nositi s gubitkom: mentalno se pripremi na to da sve što posjeduješ (uključujući prijatelje i voljene) možeš izgubiti. To ne znači biti pesimist, već cijeniti ono što imaš dok je tu i ne biti uništen kada toga nestane.
▪︎ Prakticiraj samorefleksiju: redovito preispituj svoje postupke i misli, kao da te promatra neki mudar i častan čovjek te se tako ponašaj.
▪︎ Dopusti si odmor i razonodu: um se mora odmarati. Šetnje u prirodi, putovanja, druženje pa čak i umjereno uživanje mogu pomoći da se um oporavi i ojača.
Zaključak: za Seneku, “tranquillitas animi” nije pasivno stanje blaženstva, već osvajanje unutarnje tvrđave. To je snaga uma koji ostaje stabilan, racionalan i usmjeren na vrlinu bez obzira na vanjske oluje. To je mir koji se ne pronalazi, već se aktivno gradi svakodnevnim vježbanjem uma, disciplinom i ispravnim prosuđivanjem.
PUŽ, pokret.net
Pokret u život 