Još i danas se mogu čuti legende o nekadašnjoj vladarici Medvedgrada. Bila je lijepa, crnokosa, pametna ali zla Crna kraljica: Barbara Celjska (1381. – 1451.) žena cara Svetog Rimskog Carstva Žigmunda Luksemburškog. Ona je hodala u dugačkim crnim haljama, s gavranom na ramenima koji je, navodno, mogao i znao oslijepiti svakoga tko bi joj se zamjerio. Legenda kaže da je bila toliko pohlepna za blagom, kojega je imala, da je izgradila tunele po Medvednici prema Zagrebu čak do Crkve Sv.Marka. U njima je sakrila svoje ogromno bogatstvo, te se pretvorila u njegovu čuvaricu u liku zmijolike kraljice. To čudovište čuva ga do danas, a njezini se krici povremeno čuju po Medvednici, u noćnim satima, te rastjeruju i zastrašuju sve one koji bi mu se mogli približiti…
Nakon provale, pljačke i pustošenja Tatara (1242.) Zagreba i okolice pokrenuta je izgradnja utvrde, 1249–1254.po.Kr., a gradnju je potaknu Papa Inocent I, uz podršku biskupa Filipa i vlastelina. Bio je nastanjen do 1590. kada ga je pogodio razoran potres, a do tada u vlasništvu mnogih vlastelina: Babonići, Celjski grofovi, kralj Matija Korvin, Zrinski, Gregorijanci itd. Od tada je uglavnom nenastanjen i sve više zapušten sve dok 1979. nisu započela arheološka istraživanja, a 1990-tih dobiva novu “kultnu namjenu”, postaje Oltar domovine u čast svih poginulih za hrvatsku slobodu. Spomenik je to kipara Kuzme Kovačića podno južne kule. Unutar Medvedgrada je i ranogotička kapelica Sv.Filipa i Jakova. Od 2024. tamo djeluje Centar za posjetitelje koji nudi izložbe, eksponate, edukativno-multimedijalne prezentacije i prodavaonicu.
Do Medvedgrada se može doći: vozilom, gradskim prijevozom te planinarskim putovima. Savršeno je to odredište za rekreaciju, odmor i davno nadahnuće hrvatskog identiteta, povijesti i kulture.
Autor (tekst i foto): Branimir Bučanović
Pokret u život 