U stoičkoj filozofiji, krepost je jedino pravo dobro i temelj za dobar život. To nije samo moralna kvaliteta, već prije vrsta znanja i vještine življenja. Stoici su smatrali da je krepost dovoljna za sreću i da su vanjski čimbenici poput bogatstva, zdravlja ili zadovoljstva ravnodušni – ni dobri ni loši sami po sebi. Krepost se gradi kroz prakticiranje četiri vrline.
Četiri ključne stoičke vrline:
1. Mudrost – razboritost (Prudentia)
To uključuje razumijevanje prave prirode svijeta i kako živjeti u skladu s njom. To uključuje znanje o tome što je dobro, loše i ravnodušno, kao i sposobnost donošenja zdravih prosudbi.
4. Umjerenost (Temperantia)
Ovo uključuje umjerenost ili samokontrolu. To je sposobnost upravljanja vlastitim željama i emocijama, izbjegavanje ekscesa i život u ravnoteži.
3. Pravda (Iustitia)
Ovo uključuje poštenje i integritet u ophođenju s drugima. To uključuje postupanje prema ljudima s poštovanjem i doprinos dobrobiti društva.
4. Hrabrost (Fortitudo)
Ovo nije samo fizička hrabrost, već i moralna hrabrost – snaga da se otporno i odlučno suočite s izazovima i nedaćama. Uključuje ustrajnost i sposobnost prevladavanja straha.
Ove četiri vrline su međusobno povezane i ovisne te predstavljaju različite aspekte jedinstvene cjeline – čestitog karaktera. Živjeti krepostan život, prema stoicizmu, put je do istinske sreće i ispunjenja.
Jonas Salzgerber ovako pojašnjava. »Približavamo se zajedničkom cilju dobrog života tako što napredujemo u življenju s areté. Sad taj napredak možemo mjeriti s pomoću četiri široke karakterne osobine koje su stoici preuzeli iz sokratske filozofije. Krepost su razvrstali na četiri kardinalne vrline: 1. mudrost, 2. pravednost, 3. hrabrost i 4. samodisciplina. Življenje u skladu s tim kvalitetama jača karakter i omogućava da postupate časno i hvalevrijedno, kao što to čini mudrac. Suprotne amoralne i pokvarene osobine nazivaju se četiri kardinalna poroka. Kakia je grčka riječ koja označava ono suprotno od areté i obilježje je lošeg karaktera koji se očituje u sramotnom i neukom ponašanju. Pogledajmo sve te vrline, jednu po jednu: mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost.
Mudrost znači znati kako se ponašati i osjećati primjereno. Mudrost uključuje dobro zaključivanje, zdravo rasuđivanje, perspektivu i pronicavost. Njezina je opreka porok lakoumnosti ili nepromišljenosti.
Pravednost znači znati kako se ponašati i osjećati dobro u odnosima s drugim ljudima. Pravednost uključuje dobrohotnost, integritet, rad za opće dobro i poštenje. Njegova je opreka porok nedjela ili nepravde.
Hrabrost znači znati kako se ponašati i osjećati pravilno u zastrašujućim situacijama. Hrabrost uključuje odvažnost, ustrajnost, iskrenost i samopouzdanje. Njegova je opreka porok kukavičluka.
Umjerenost (samodisciplina) znači znati kako se ponašati i osjećati korektno, unatoč emocijama kao što su jaka želja, unutarnji otpor ili požuda. Umjerenost uključuje urednost, samokontrolu, praštanje i poniznost. Opreka joj je porok neumjerenosti.
Ovim karakternim osobinama svakako vrijedi težiti, zar ne? Ako mi imalo nalikujete, one za vas intuitivno imaju smisla i svi mi, čak i u različitim religijama i kulturama, cijenimo iste ove osobine u ljudima oko sebe i u nama samima. Kad pročitate ove opise, možda pomislite da ste dobri u pravednosti jer ste uvijek iznimno pošteni prema drugima, ali niste osobito dobri u samodisciplini jer vam je često teško popiti samo jednu čašu vina. Ili premda itekako ima smisla reći da ste bolji u jednima, a lošiji u drugima situacijama, što se stoika tiče, uvijek je bitna samo cjelina. Za krepost vrijedi ‘sve ili ništa’.«
Jonas Salzgerber, “Mala knjiga stoicism”, Planetopija, Zagreb 2020. (str. 55-56.)
Pokret u život 