
Biblija je zbirka svetih spisa koja je imala ogroman utjecaj na razvoj zapadne, ali i svjetske civilizacije. Biblija je oblikovala moralne kodekse, umjetničke izraze i društvene strukture na način koji se osjeća i danas. Njezine priče i poruke i dalje inspiriraju, provociraju i pružaju smjernice milijunima ljudi širom svijeta.
Sastoji se od dva glavna dijela: Starog zavjeta i Novog zavjeta. Stari zavjet nastajao je kroz razdoblje od otprilike 1000 godina (od 12. do 2. stoljeća pr. Kr.), a pisalo ga je više autora. Uglavnom je pisan na hebrejskom jeziku i sadrži povijest izraelskog naroda, proročanstva, mudrosti i pjesme. Dijeli se na tri glavna dijela: Tora (Zakon) ili Petoknjižje, koje opisuje stvaranje svijeta, povijest patrijarha i Mojsijev zakon. Nevi’im (Proroci), koji sadrže spise velikih i malih proroka. Ketuvim (Spisi), koji obuhvaćaju psalme, mudrosne knjige i povijesne zapise. Novi zavjet nastao je u znatno kraćem vremenskom razdoblju, tijekom 1. i početka 2. stoljeća. Pisan je na grčkom jeziku i u središtu mu je život i učenje Isusa Krista. Ključni dijelovi Novog zavjeta su. Četiri evanđelja (Matej, Marko, Luka, Ivan) koja govore o Isusovom rođenju, djelovanju, smrti i uskrsnuću. Djela apostolska, koja opisuju širenje rane kršćanske zajednice. Poslanice apostola Pavla i drugih, koje su upute i ohrabrenja kršćanskim zajednicama. Knjiga Otkrivenja (Apokalipsa), koja je proročki tekst.
Biblija je kroz povijest prevodena na stotine jezika, a prva važna cjelovita verzija, Vulgata, nastala je u 4. stoljeću, kada ju je sveti Jeronim preveo na latinski.
Utjecaj Biblije teško je precijeniti. Ona nije samo vjerski tekst; ona je temeljni kamen zapadne kulture, umjetnosti, književnosti i prava. Književnost i jezik: bezbrojni izrazi, metafore i priče iz Biblije postali su sastavni dio svakodnevnog govora. Od Šekspira do Dostojevskog, mnogi su književnici crpili inspiraciju iz biblijskih motiva. Umjetnost i glazba: od renesansnih majstora poput Michelangela i Leonarda da Vincija do baroknih kompozitora poput Bacha i Händela, biblijske su teme bile dominantne u slikarstvu, kiparstvu i glazbi. Pravo i etika: mnogi pravni sustavi, posebno u zapadnom svijetu, imaju korijene u biblijskim zakonima i moralnim načelima, poput Deset zapovijedi. Pojmovi poput pravde, milosrđa i dostojanstva čovjeka duboko su prožeti biblijskom etikom. Obrazovanje i znanost: rani sveučilišni sustavi razvijali su se unutar crkvenih institucija, a teologija je bila temeljna znanstvena disciplina. Biblija je potaknula i kritičko mišljenje, a njezina tumačenja bila su ključna za razvoj hermeneutike i filologije.
Ključne poruke Evanđelja su ljubav, pokajanje, opraštanje i nada u vječni život. Ljubav: Isus je naglašavao važnost ljubavi prema Bogu i bližnjemu, čak i prema neprijateljima. Ta je ljubav temelj svih zapovijedi. Pokajanje: Evanđelje poziva ljude na pokajanje, odnosno na promjenu srca i odustajanje od grijeha kako bi se približili Bogu. Opraštanje: Isus uči o važnosti opraštanja drugima, ali i o Božjem opraštanju onima koji se pokaju. Vječni život: Evanđelje donosi poruku nade u uskrsnuće i vječni život nakon smrti, koji je darovan onima koji vjeruju u Isusa.
Iz Isusovih riječi u Evanđeljima izdvajaju se ključne poruke koje se mogu sažeti u deset citata. Oni su temelj kršćanskog nauka i odražavaju suštinu njegova učenja o ljubavi, vjeri i spasenju.
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ovo je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Poruka: Sažetak cjelokupnog zakona u dvostrukoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku. (Matej 22,37-39)
“Ne sudite, da vam se ne sudi.” Poruka: Poziv na suzdržanost od osuđivanja drugih ljudi, podsjećajući da svatko ima svoje nedostatke. (Matej 7,1)
“Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” Poruka: Priča o ženi uhvaćenoj u preljubu naglašava Isusovo milosrđe i poziv na samoprocjenu umjesto na licemjerno osuđivanje. (Ivan 8,7)
“Zaista, kažem ti: danas ćeš biti sa mnom u raju.” Poruka: Jedna od Isusovih posljednjih riječi na križu. Daje nadu u Božje opraštanje i spasenje, čak i u posljednjim trenucima života. (Luka 23,43)
“Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.” Poruka: Utješna poruka onima koji se osjećaju teškim i umornim od životnih borbi, nudeći mir i odmor u vjeri. (Matej 11,28)
“Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.” Poruka: Poziv na odricanje od sebičnosti i prolaznih dobara radi višeg cilja i vječnog života. (Marko 8,35)
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” Poruka: Ključna poruka o Isusu kao izvoru vječnog života i nade u uskrsnuće nakon smrti. (Ivan 11,25)
“Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.” Poruka: Isusov primjer opraštanja onima koji ga progone, pokazujući najviši stupanj ljubavi i milosrđa. (Luka 23,34)
“Uistinu, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” Poruka: Naglašava važnost poniznosti, nevinosti i čiste vjere, osobina koje se često vežu uz djecu. (Matej 18,3)
“Ne bojte se! Ja sam pobijedio svijet.” Poruka: Riječi utjehe upućene učenicima (i svim vjernicima), dajući im hrabrost i sigurnost da u Isusu postoji pobjeda nad zlom i patnjom. (Ivan 16,33)
PUŽ, pokreti.net
