
Prema pisanju društvene mreže Science Pulse, ono što vidimo i čujemo samo je djelić postojeće stvarnosti.
Ljudsko oko je osjetljivo na elektromagnetsko zračenje u frekvencijskom rasponu od približno 430 do 790 teraherca (THz), što odgovara valnim duljinama između 390 i 700 nanometara. Ovaj raspon definira vidljivi spektar, koji obuhvaća sve boje koje možemo vidjeti. Što se tiče sluha, ljudi obično percipiraju zvukove između 20 herca (Hz) i 20 000 Hz (20 kHz). Međutim, ovaj raspon može varirati među pojedincima i ima tendenciju smanjenja s godinama, posebno na višim frekvencijama. Izvan ovih prirodnih granica, elektromagnetski spektar uključuje frekvencije poput ultraljubičastog, infracrvenog, rendgenskog i gama zračenja, koje su nevidljive golim okom. Slično tome, akustični spektar se proteže na infrazvuk (ispod 20 Hz) i ultrazvuk (iznad 20 kHz), koji su nečujni ljudima. Napredne tehnologije poput infracrvenih kamera, ultraljubičastih senzora i ultrazvučnih detektora omogućuju nam promatranje i proučavanje ovih inače neprimjetnih pojava. Kozmološka su istraživanja potvrdila da je oko 4 posto cijelog svemira vidljiva materija, 23 posto tamna tvar, a čak 73 posto tamna energija. Kako bi ovo pitanje bilo još zamršenije i zbunjujuće znanstvenici ne mogu objasniti što je tzv. tamna tvar i energija. Ipak znaju sa sigurnošću da čak 96 posto stvarnosti koja nas okružuje nije materijalne naravi kako se do nedavno tvrdilo.
Ove činjenice podsjećaju da je stvarnost koja nas okružuje daleko veća od one koju opažamo, pa bi naše zaključivanje i sudovi trebali biti utemeljeni na analizi i razumnoj prosudbi svijeta koji nas okružuje, a ne na mitološko-ideologiziranim stavovima..