»’Živjeti u skladu s Prirodom’ stoicima je značilo živjeti racionalno, jer su razum smatrali najvišom ljudskom sposobnošću.
Ako postojano živimo u skladu s razumom, usavršit ćemo vlastitu prirodu i dostići vrlinu mudrosti. Ako takvu mudrost primijenimo na svoje odnose s drugima, ako se prema njima ponašamo časno i pošteno, dostići ćemo socijalnu vrlinu pravde. Kako bi se moglo što skladnije živjeti s mudrošću i pravdom, potrebno je ovladati strahovima i žudnjama koje prijete da će nas povesti krivim putom.
Sve to iziskuje snagu i umjerenost te nam otkriva četiri temeljne vrline antičkoga stoicizma – mudrost, pravdu, hrabrost i samokontrolu (umjerenost). Cilj stoičkoga življenja može se tako pojmiti kao, ‘život u skladu s vrlinom’, sve dok ne zaboravimo da su stoici sve vrline smatrali oblicima moralne mudrosti.
lako se mudri ne daju previše omesti nesrećom, oni nisu lišeni osjećaja. Kao što smo vidjeli, Marko Aurelije znao je biti tankoćutan. Postupno je uvježbavao upravljati vlastitim emocijama racionalno ih propitujući, umjesto da ih olako potiskuje. Stoicizam ga je poučio da izvanjska zbivanja -– ona izvan njegove izravne kontrole – promatra kao nešto drugorazredno. Otkrio je neki vid psihološke terapije, osmišljene da ga oslobodi nezdravih strasti, stanje uma koje su stoici nazivali apatheia. (Značenje tog pojma u stoičkoj filozofiji bliže je slobodi od patoloških emocija nego onome što danas smatramo apatijom.)« (str. 15)
Izvor: D.J.Roberson, »Marko Aurelije«, Planetopija, Zagreb 2024.
Pokret u život 